Izmjene izbornog zakona historijska šansa za građanske opcije

U kontekstu najnovijih polemika oko izmjena Izbornog zakona u javnosti se često pominje potreba provođenja presuda Evropsko suda za ljudska prava. Međuim, uopće malo se govori o tome šta konkretno provođenje tih presuda znači.

 Ako se analiziraju presude Evropskog suda za ljudska prava, i ono što one proopisuju kada je riječ o izbornom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, ne može se izvući na bilo koji naćin nikakav drugi zaključak nego da one znače prihvatanje građanskog principa uređenja države, te odbacivanje zaostalih etničkih normi, poput termina takozvane konstitutivnosti naroda.

To naime, stoji i u samim presudama Evropskog suda za ljudska prava, tačnije u presudi u slučaju “Zornić”.

Iako je u prethodnom vremenu najviše ekslopatisana odluka Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu „Sejdić-Finci“, njeno pominjanje najčešće zasjeni i važniju odluku u predmetu „Zornić“ u kojoj je konstatovano da Bosna i Hercegovina mora izmijeniti sporne ustavne i zakonske odredbe u kojima se sprječava svakom građaninu da bira i bude biran na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Kada pogledamo isječak iz odluke u predmetu „Zornić“ koji kaže sljedeće:

„…da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir (ibid.). Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.“

Iz navednog su sasvim jasne dvije stvari.

Prva od njih da su odredbe Ustava Bosne i Hercegovine koje sadrže sistemsku diskriminaciju donesene pod pritiskom ili kako to kaže termin „nec-vi nec-clam nec-precario“ koji kaže da sticanje bilo kojih prava, posebno onih ugovornih u međunarodnom pravu ne mogu imati svoju validnost ako su donesena pod pritiskom, uz upotrebu sile, tajno ili bez saglasnosti.

Ako to uporedimo sa ovim što je Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura utvrdio, onda se vidi da je sistem temeljen na „konstitutivnim narodima“ na koji je „bilo neophodno pristati“ zapravo učinjen pod određenom prisilom, te Sud konstatuje i to da je došlo vrijeme „…za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.“

U takvim okolnostima, potrebno je posmatrati i eventualne izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, naravno ako postoji politička volja da se sve presude Evropskog suda iz Starzbura implementiraju ili ugrade u novu verziju izbornog zakonodavstva.

Tako kaže odluka u predmetu „Zornić“ čime se zapravo stvaraju pretpostavke za temeljni evropski standard – jednakopravnost svih građana Bosne i Hercegovine. Tome svakako treba pridodati i dio iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji kojim je utvrđeno da izborni sistem temeljen na etničkoj pripadnosti i mjestu prebivališta nije usklađen sa evropskim izbornim standadima, te da Bosna i Hercegovina mora učiniti izmjene spornih odredbi Ustava BiH i izbornog zakonodavstva, kako bi se obezbijedila jednakopravnost svih građana Bosne i Hercegovina, a time izvjesno i napustio sporni metod „konstitutivnih naroda“ na kojem insistiraju pojedine političke elite.

U konačnici, izmjene Izbornog zakona po presudama Evropskog suda za ljudska prava otvaraju proces odbacivanja tzv.konstitutivnosti, što nikako ne ide na ruku entičkim politikama, koje da apsurd bude veći „prijete“ izbornim zakonom i traže njegovu izmjenu. Ako se presude Evropskog suda za ljudska prava budu provodile, ne samo da će etničke politike, a ponajviše HDZ-ova doći u nezgodnu poziciju nego će doći takvu poziciju pri čemu će privilegije koje crpe iz postojećeg ustavno-pravnog okvira, biti sukladno provođenju presuda iz Strazbura potpuno likvidirane.

Stoga su izmjene Izbornog zakona idealna prilika za građanske opcije, jer kroz provođenje presuda iz Strazbura, mogu do nogu potući etničke politike. Ako među građanskim opcijama bude dovoljno mudrosti i razboritosti, cjelokupnu situaciju mogu u potpunosti okrenuti u svoju korist. U tome će svakako biti potreban i snažniji angažman građanskih stranaka i građanske intelektualne zajednice.

Izvor:Vijesti.ba


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »